|
|
Migracija bloga
15.05.2008., četvrtak
Poštovani čitatelji,
blog selimo na novu adresu: http://blog.vecernji.hr/malenica.
Na ovoj adresi ostat će arhiva svih postova.
Čitamo se tamo..
pozdrav
|
- 10:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Vrijeme je da Mirko Ilić dobije naše državljanstvo
06.05.2008., utorak
Sada već pokojna majka dizajnera i ilustratora Mirka Ilića početkom devedesetih odlazeći iz Zagreba nije ponijela televizor i frižider već plakate,omote ploča, stripove,ilustracije i naslovnice Danasa i drugih časopisa koje je njezin sin napravio u svojoj zagrebačkoj fazi.
Ona je dobrim dijelom zaslužna za retrospektivnu izložbu ilustratora i dizajnera koji je sinoć u Gliptoteci okupio veliki broj prijatelja, suradnika,istomišljenika, poznavatelja i štovatelja njegovog rada.
Nije bilo političara osim (Duška Ljuštine, Vesne Pusić i Milorada Pupovca). Ništa čudno kad je Mirko u pitanju.Uvijek buntovan i nerijetko neshvaćen (zagrebački đak ) i dalje je bez hrvatskog državljanstva. No zato su ga svojim dolaskom počastili književnica i bivša supruga Slavenka Drakulić ali i pjesnik i kantautor Arsen Dedić te redatelj Fadil Hadžić. Ali došao je i veleopslanik RH u Bugarskoj Dražen Vukov Colić s kojim je Mirko radio u Danasu. A bogme i ured predsjednika Republike bio je zastupljen sa čak dva savjetnika (Izetom Aganovićem i Majom Razović Kocijan )koji su došli privatno.
Dok sam razgledavala izložbu zadivili su me plakati koje je Mirko radio krajem sedamdesetih za mnoge kazališne predstave.Zanimljivi su stripovi ali naslovnice Danasa ,Timea i New York Timesa.Jednostavno svestran i talentirani umjetnik vrijedan divljenja.Baš zbog toga mi jedna stvar nikako ne ide u glavu. Zašto Hrvatska Iliću, kao zaslužnom građaninu ne da državljanstvo bez obzira što on odbija popuniti formulare s pitanjem zašto želi naše državljanstvo? I on sam kaže kako ga za Hrvatsku vežu prve ljubavi,iskreni prijatelji i prva životna iskustva.
I sama sam u nekoliko navrata s ministrima vanjskih poslova Toninom Piculom i njegovom tadašnjom zamjenicom Vesnom Cvetković Kurelec te Miomirom Žužulom raspravljala o toj temi.Žužul je čak bio spreman to realizirati ali se onda Mirko zainatio.
Još uvijek mi nije jasno gdje je zapelo i zašto Ilić nije dovoljno dobar da zasluži državljanstvo,bez popunjavanja nepotrebne papirologije, dok je izadnjih 17 godina Hrvatska država davala državljanstva šakom i kapom ,pa čak i srbijanskim i ruskim krimanalcima. A u isto vrijeme nije u stanju dati državljanstvo umjetniku kojem su,istini za volju pokojni majka i otac bili Srbi, koji nisu rođeni u Hrvatskoj kao ni on, ali je po školovanju i djelovanju neosporno hrvatski umjetnik. Kao Dalmatinku fascinirao me uvijek pravi "zagrebački" kojim i danas Mirko tako lijepo govori iako već desetljećima (od 1986.) živi u New Yorku.
Žao mi je ,ne samo kao Mirkovoj prijateljici,nego kao građanki ove zemlje, da naši ministri kulture od Pavletića,Vujića pa sve do Biškupića kao ni ministri unutarnjih i vanjskih poslova u Iliću nisu prepoznali idealnog kulturnog izaslanika. Jednostavno ako već nisu do sada to učinili vrijeme je da mu daju hravatsko državljanstvo kao zaslužnom građaninu a da ga Omiš,gdje obožava ljetovati, proglasi počasnim građaninom. Tim više bi to trebali učiniti jer Mirko nije želio uzeti ni srbijansko ni bosansko-hercegovačko državljanstvo iako su mu ih nudili.
Naime,u modrenom poimanju nacije važan je izbor pojedinca a ne krvna zrnca ili mjesto rođenja. Stoga bi Hrvatskoj trebala biti čast da jedna umjetnik svjetskog kalibra želi baš naše državljanstvo. Nažalost često od Mirka slušam kako ga napadaju u Srbiji a nije poniženja bio pošteđen ni u Hrvatskoj. Prije dvije godine tako mu je naprasno otkazana izložba u Muzeju za umjetnost i obrt. A gle čuda za izložbu u Gliptoteci nije dobio ni kune od Ministarstva kulture ali obraz Hrvatske spasio je grad Zagreb i sponzori (bog ih blagoslovio).
|
- 10:22 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
Isprazna sindikalna demagogija
03.05.2008., subota
Sindikalna peticija za raspisivanjem referenduma o ukidanju saborskih mirovina puka je demagogija i doživjet će fijasko. Preko 180. tisuća građana Republike Hrvatske, po deset osnova koristi povlaštene mirovine, a samo njih 380 su korisnici dužnosničkih mirovina.
Dakle, da su sindiklaci mislili ozbiljno provesti akciju oko ujednačavanja mirovina (bijedne crkavice od najniže radničke mirovine 1400 kuna) i one povlaštene zatražila bi potpisivanje peticije za ukidanje svih povlaštenih mirovina.
No, nije kvaka u tome da zastupnici imaju mirovine od 8 do 12 tisuća kuna nego u tome zašto osobe,koje su poput moje majke radile 42 godine, nemaju veće mirovine koje bi im osigurale život dostojan čovjeka. Nažalost neće ukidanje ili smanjene zastupničkih mirovina(njih je samo 380) bitno popraviti standard ostalih milijun i nešto tisuća umirovljenika u Hrvatskoj.I to je istina koju valja reći.
Čelnica najvećeg sidnikata trebala bi konsoilidirati vlastite redove i ugledati se na srednjoškolce.Samo pametne i argumentirane akcije mogu proizvesti pritisak na Vladu i resorne ministre. Od prvomajskih uranaka, u kojima domninira red govorancije, red glazbe i porcija graha, nema ništa.
Štoviše 180.tisuća povlaštenih mirovina stoje porezne obveznike pola milijarde kuna godišnje i te mirovine obračunavaju se po posebnom zakonu. E na to bi sindikati trebali udariti a ne prodavati jeftinu demagogiju. Misle li ozbiljno 450 tisuća potpisa prikupljat će za tu inicijativu.
Istina, ono što može bosti oči kod zastupnika umirovljenika jest pravo da mogu sa 20 godina staža,te dvije godine i jednim danom manadata u saborskim klupama uživati u visokoj mirovini. No tu su i zastupnici koji ,ako uzastopno ostvare tri manadta, imaju pravo na mirovinu bez obzira na godine starosti (Jozo Radoš, Zlatko Kramarić.......).
No postavlja se pitanje zašto Ana Knežević i ostale sindikalne vođe nisu 2005. podržali prijedlog koji je uputio zastupnik Dragutin Lesar za ukidanjem svih povlaštenih mirovina? Je li razlog tome što je tada vladala ljubavna idila između Sanadera i sidnikata ili je sada ponestalo tema pa je uvijek dobrodošla demagogija o povlasticama zastupnika?
A zapravo sindikalisiti bi bili uvjerljiviji kad i sami ne bi uživali mnoge privilegije i solidne plaće a nekima nije strano ni uzimanje sindikalnog novca za osobne potrebe.Sve to skupa umnogome dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih najnovijih akcija.
|
- 14:15 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Štetna paranoja
25.04.2008., petak
Zoran Milanović nikako da se snađe u ulozi lidera oporbe. Nervoza koju pokazuje dokaz je kako se nije najbolje snašao ni u stranci koja ga je prije godinu dana euforično izabrala za predsjednika. Sve je očitije da nije dorastao ulozi u kojoj se našao. Nedopustive su naime sitne osvete poput one ,donedavnoj zamjenici predsjednika Željki Antunović ,kada joj odbio platiti put u Ameriku gdje pozvana s još jednom članicom stranke ,kojoj je nota bene, stranka odlučila platiti put.
Također je uz najbolju volju teško je razumijeti postupke favorita u utrci za re(izbor) za predsjednika SDP-a. Milanovićevo snimanje telefonskog razgovora sa Davorkom Vidovićem, jednim od protukandidata, možda nije protuzaknito,jer ga je obavijestio da ga snima, ali je iznimno neintiligentno a da ne govorimo koliko je politički štetno.
Štoviš taj postupak, za kojeg ,kaže Vidović, postoje i dva svjedoka, a k tome spreman se s Milanovićm suočiti i pred detektorom laži, pokazuje da predsjednik SDP-a nije siguran u vlastitu poziciju u stranci te odaje simptome paranoične osobe.
Naime, da je Milanović uspio pridobiti većinu članstva i da ima komotnu poziciju u stranci pred izbore ne bi bio ovako nervozan. Dakle, umjesto da osigura protukandidatima iste uvjete koje je i on imao prije godinu dana kada se sam kandidirao za predsjednika,Milanović se se služi ovako prizemnim stvarima. Slično je postupio snimivši svojevremeno svoj razgovor s Vesnom Pusić tadašnjomn predsjednicom HNS-a.
On time pokazuje da je na čelu SDP-a osoba koja ne vjeruje istaknutim članovima stranke a Vidović je uz to i jedan od utemeljitelja SDP-a. Pa kad se Milanović ovako ponaša prema njemu što tek mogu očekivati obični članovi.
Međutim,nesnalaženje i politički diletantizam Milanovićeva su konstanta. Nepotrebni dueli u koje je ulazio u predizborno vrijeme još su se mogli i tolerirati ali do sada je trebao pokazati više sadržaja pa i snošljivosti prema stranačkim kolegama.
|
- 11:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Ivan Fumić u prazno
21.04.2008., ponedjeljak
Slažem se s predsjednikom Stipom Mesićem da je netko iz vrha Katoličke crkve trebao doći na obilježavanja 63. obljetnice proboja logoraša iz Jasenovca. Žrtva je uvijek žrtva i treba joj odati počast.Samim tim što je logor Jasenovac tamna mrlja naše povijesti potrebno je na nju uvijek upozoravati i podsjećati.
No eskapade bivšeg predsjednika Saveza antifašističkih boraca Hrvatske mr.Ivana Fumića, na koje je nažalost naša javnost godinama naviknuta, ne samo da su iritantne one su u mnogome povijesno netočne a u kontekstu današnjeg vremena potpuno promašene.
Zašto? Iz jednog jedinog razloga jer se nitko normalan u ovoj zemlji ne poziva se na kvislinški ustaški režim. Naša država nastala je na naslijeđu antifašizma što jasno stoji u Ustavu. S druge strane o svemu govori onaj isti Fumić koji se nije u stanju suočiti sa činjenicama da postoje žrtve Križnog puta nad kojima su zločine počinili njegovi istomišljenici.
Naravno, nije mi cilj opravdavati strahote logora Jasenovac činjenicom da je na kraju rata i u poraću počinjen zločin ali s drugim predznakom. Jednostavno nije dobro jedan zločin opravdavati drugim zločinom ali je zato potrebno ukazati na svaki zločin.
Fumić ničim izazvan ali, očito ponesen zanesenim pljeskom okupljenih ljudi u Jasenovcu (sudeći prema izvješćima dovezenih u autobusima iz susjednih država) optužio je današnji kler da je "zadnji bastion koji brani ustaški poredak". Naravno pri tome nije naveo nijedan dokaz. Ali što će mu dokazi kad mentalitet kojem on pripada ne poznaje sudove u kojima se i optuženi ima pravo braniti. On je naviknut na montirane političke procese u kojima su neistomišljenici u startu bili osuđeni i prije suda a sve u "Ime naroda".
Fumićeve teške optužbe imale bi smisla kad bi on imenom i prezimenom kazao tko to od crkvenih ljudi veliča ustaštvo. Iskreno meni je teško zamisliti da itko normalan može opravdavati zločine počinjene u Jasenovcu ili da negira da su se opće dogodili. No smeta me što Fumić ima druga mjerila za ubijene na Blaiburgu i križnim putovima. Naime, kad bismo se i složili da je dio ljudi ubijen jer su bili ustaše ipak ostaje činjenica da su ubijeni bez suda. No prema podacima u knjizi grofa Tolstoja "Ministar i pokolji" ubijane su žene i djeca. Očito je stoga da je tu bilo podosta nevinih.
Dakle, kada bismo čak prihvatili tezu predsjednika Stipe Mesića da oni koji su ubijani u Jasenovcu nisu ubijali one na Blaiburgu ali da su oni s Blaiburga itekako krivi za smrti mnogih u Jasenovcu ostaje činjenica da su i jedni i drugi ubijani bez suda..
Stoga se postavlja vrlo logično pitanje kome služe ovakvi izlijevi mržnje i nesnošljivosti prema Crkvi kakve smo slušali od 1945 do 1990.a Fumić ih je jučer ponovio u Jasenovcu? Nikome doli njegovoj bolesnoj potrebi da uvijek i na svakom mjestu dokazuje kako Hrvatska ne zaslužuje ni da postoji. To je njegovo pravo ali bi bilo dobro da vlastite frustracija i gubitak privilegija ne koristi u dnevno-političke svrhe .
|
- 12:22 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Isprika svećenika žrtvama dobro bi došla i u Hrvatskoj
18.04.2008., petak
Duboko sam posramljen zbog pedofila u Crkvi-kazao je na početku svog pohoda Americi papa Benedikt XVI. i napravio dodatni iskorak sastavši se sa žrtvama koje su seksualno zlostavljali američki svećenici ,koji su tako godinama narušavali povjerenje u Katoličku crkvu u Americi. Snažan, iskreni i vrlo pošten istup Svetog oca o "mangupima u vlastitim redovima".To je nešto što je odavno trebalo učiniti i dobra je primjer svim crkvenim ljudima kako bi se trebali ponašati.
Mislim da bi od ovog postupka Benedikta XVI. imali što naučiti i naši crkveni poglavari ali i svećenici. Možda taj njegov istup okuraži i njih da osude i sankcioniraju pedofile u vlastitim redovima. Hrvatska također nije pošteđena seksualnih delikata koje su nad nevinom djecom počinili svećenici.O tome možemo svakodnevno čitati na stranicama Crne kronike. Crkva se protiv toga borila uglavnom premještanjem svećenika(počinitelja) u druge župe ili ih smještajući u domove za svećenike međutim izostala je stvarna i iskrena osuda takvog ponašanja.
Dakle, svaka vrsta seksualnog delikta je nedopustiva ali seksualno iskorištavanje djece naprosto je zločin. A kad to učini jedan svećenik taj grijeh je još teži jer on koristi svoju karizmu i utjecaj među vjernicima. Roditelji koji s punim povjerenjem šalju svoju djecu na vjeronauk s pravom strahuju za sigurnost svoje djece.
Naravno nisu svi svećenici pedofili ali dovoljno je alarmantan podatak da takvih ima i da nisu adekvatno sankcionirani. Uz mnoge grijehe jedan od najvećih grijha je onaj propusta. A onaj tko propusti sankcionirati i osuditi pedofilsko ponašanje među svećenicima svakako je počinio grijeh propusta.
Nedavno sam čula od nekih roditelja kako su zabrinuti za svoje djevojčice kojima lokalni svećenik šalje lascivne poruke na mobitel. Posebno ih kaže zabrinjava činjenica da svećenik provodi podosta vremena s tim djevojčicama pa ih čak svojim automobilom zna odvesti i na izlet ,bez znanja roditelja ,zbog čega su oni posebno zabrinuti. Na moj upit jesu li se obratili za pomoć gvardijanu ili biskupu odgovaraju niječno jer se boje osude okoline kao i toga da Crkva neće poduzeti ništa protiv svećenika.
I upravo u toj rečenici leži bit problema. Većina svećenika ,koja časno i predano služi vjernicima, stigmatizirana je zbog šačice onih koji nisu u stanju priznati i liječiti seksualne devijacije. Isto tako opće je poznato da ukoliko u žito dođe kukolj ubrzo se zagadi većina žita. Stoga je potrebno da svećenstvo u Hrvatskoj kao i čelnici Crkve smognu snage i upru prstom u one među njima koji su spolno zlostavljali ili zlostavljaju djecu.
Na kraju krajeva ako Sveti otac poručuje da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se takvo zlo više ne ponovi tim je više otvoren put svećenicima u Hrvatskoj da i oni krenu tim tragom. Zadatak je svećenika da pomažu, razumiju i pružaju utjehu a nikako da ucviljuju i manipuliraju seksualnošću djece.
|
- 11:37 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
Stranke moraju širiti prostor slobode
07.04.2008., ponedjeljak
Unutarstranački izbori u HNS-u protekli su očekivano.Radimir Čačić premoćno je pobjedio svoje protukandidate ,Antuna Kapraljevića i Josipa Posavca, koji su zajedno dobili nešto više od trećine njegovih glasova. Iako ta činjenica može laskati Čačiću ona ipak odražava stanje duha u HNS-u a i nadalje ostaju visjeti u zraku, kao vrlo točne, neke optužbe koje su mu uputili protukandidati.
No, bez obzira na političke poruke novoizabranog predsjednika HNS-a kojima poručuje lideru SDP-a Milanoviću da je premlak ali ne odbacivši mogućnost suradnje sa HDZ-om, najjača poruka koja se čula na saboru HNS-a ,ona je počasne predsjednice Savke Dapčević Kučar. On je dobro detektirala problem i bez ustezanja poručila HNS-ovcima da ne zaborave razvijati unutarstranačku demokraciju jer to je temlje za razvoj demokracije. Upravo ta rečenica koja je upućena HNS-ovcima poruka je o kojoj bi trebale razmišljati sve stranke u Hrvatskoj.
Naime, SDP će ubrzo birati novog lidera i bilo bi pogubno da Milanović,godinu dana nakon što su se za čelnu poziciju u stranci borila čak četri kandidata, ne bude imao protukandidata. To bi značio korak unatrag u unutarstranačkoj demokraciji.Isto tako i lider HDZ-a Ivo Sanader u unutarstranačkim izborima je pobjedio čak dva puta. Prvo Ljerku Mintas Hodak, a potom i najžešćeg mu oponenta Ivića Pašalića.No pravu legitimaciju unutarstranačke demokracije HDZ bi pokazao kad bi iznjedrili snažnoga protukandidata Sanaderu iako je to, nakon dobivenog i drugog premijerskog manadata, teško za očekivati.
Disonantnih tonova unutar HDZ-a kao da nema.Stranka djeluje monolitno bez unutarstranačke opozicije ili je makar nevidljiva.I izbor novog predsjednika zagrebačkog HDZ- a Jasena Mesića to pokazuje. Relativno anoniman i nedavno pridošli član HDZ-a, na čijoj se pristupnici još nije dobro osušila ni tinta, preko noći postao je ključna osoba HDZ-a za grad Zagreb. To može značiti samo jedno da HDZ nema snažnog protukandidata Bandiću za mjesto gradonačelnika i da su odlučili "žrtvovati" mladog i javnosti nepoznatog novog člana. Pa iako kuloari bruje da je Mesić jako blizak premijeru(bio je student njegove supruge) činjenica jest da Sanader nijednom nije kritizirao Bandića na skupu zagrebačkih hadezeovaca pokazuju da je Mesić doveden da " nauči raditi stvari koje ne daju nikakvu nadu u uspjeh" unatoč zavidnom životopisu i akademskoj karijeri. Iako ruku na srce njegova izjava "Ponizli smo Zorana a sada je na redu Milan" u najboljoj je maniri stare sanaderove retoričke škole.I jedno je sigurno Mesić brzo uči.
A pluralizam ideja i mišljenja u strankama bio bi odraz demokracije.Jer onemogućavanje jednakih startnih pozicija kandidatima gušenje je sloboda i vrlo loš indikator.Naime, čelnik koji u vlastitoj stranci ne trpi disonantne tonove teško može biti tolerantan kao premijer ili predsjednik države.Stoga je neobično važno da upravo unutarstranačka opozicija bude jaka te da tjera lidere da šire prostor slobode. Nedopustivo je da u 21.stoljeću stranke kažnjavaju svoje članove zbog delikta mišljenja.
|
- 12:05 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
"Bog i batina"
31.03.2008., ponedjeljak
Poznata filozofska misao "Niti koristi niti podnosi silu" u slučaju generala Ivana Korade može se slobodno prevesti u "Ne podnosim ali obilato koristim silu". Koji su motivi a što uzroci generalovom ponašanju teško je s preciznošću reći. No sigurno je jedno -sada svi imaju naknadnu pamet.Međutim činjenica je da su institucije pravne države i psihosocijalne pomoći morale u njegovom slučaju odavno reagirati.Nitko ne spori herojski ratni put generala koji je prvi stavio Hrvatsku zastavu na tvrđavu u Kninu ali njegovo šerifovsko ponašanje u rodnom mjestu u Zagorju terebalo je odavna sankcionirati.
Dakle, osoba slabe naobrazbe i prije rata ne velikoga imetaka iz rata je izišla s činom generala HV-a i sa značajnim materijalnim napretkom. No u isto vrijeme kao invalid (bez ruke) i kao osoba koja je pretrpjela snažne emocionlane šokove-očito je teško podnosio stvarnost.Kada se PTSP-u doda alkohol onda je rezultat očekivan-agresija prema najbližoj okolini ali i prema susjedima i onome tko te "krivo pogleda". U tom smislu zakazala je država ali i braniteljske udruge i generalski Zbor.Zašto? Jednostavno zato jer nije dovoljno čovjeku dati mirovinu i materijalno ga zbrinuti. Bilo je potrebno ozbiljno raditi na resocijalizaciji s takvom osobom i tada bi sigurno tragedija bila izbjegnuta.
Ovako rezultat zatvaranja očiju i okretanje glave od problema su četri mrtve osobe za čije se ubojstvo sumnjiči general za kojim već danima tragaju specijalci po bespućima zagorskih šuma.Danas su rijetki generalovi suborci koji žele govoriti o njegovom ponašanju no sasvim je sigurno da ovo što je,očito, učinio general Korade sigurno neće doprinjeti poboljšanju ionako narušene slike o braniteljima u javnosti. Kadrovi njegove velebne vile,ribnjaka ,grandiozne grobnice svakako bi mogli dodatno izazvati revolt građana koji jedva vežu kraj s krajem. Otmice, premlaćivanja i prijetnje godinama su nakon Domovinskog rata bili imanentni ponašanju zapovjednika "Puma" no očito je granica prijeđena.
I dok generalova supruga poručuje kako ga želi živa, pa makar i u zatvoru, pravo na takvu želju nema rodbina četriju žrtava najnovijeg pokolja u Zagorju. Petanestogodišnji dječak i njegova baka pali su najvjerojatnije kao kolateralne žrtve no to dodatno ulijeva strah u kosti ljudima koji žive u tom kraju.Sudeći prema svemu u ovom slučaju uistinu vrijedi ona " Jao si ga onome tko padne u ruke Boga živoga".Jer general je očito umislio da je Bog a ako ne to ono svakao batina.
No ostaje pitanje hoćemo li kao društvo nešto naučiti iz ovih tragičnih događanja? Hoćemo li znati unaprijed predvidjeti i na vrijeme zaustavljati (na)silnička ponašanja ?Ili ćemo po običaju zatvarati oči pred činjenicama i na kraju se iščuđavati kako se to moglo dogoditi.
|
- 11:14 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Samo da revolucija ne pojede svoje dijete
17.03.2008., ponedjeljak
U SDP-u vrije i to je razumljivo. Nakon Račanove smrti, budući su se približavali parlamentarni izbori, nije bilo vremena za pospremanje u SDP-u. No, sada je nakon prevelikih izbornih očekivanja i činjenice da unatoč osvojenih 56 manadata nisu uspjeli doći na vlast,došlo vrijeme za podmirivanje računa .Logično, je i da se traži Pedro a to bi trebao biti Zoran Milanović.Tako je sve ono što mu se prije godinu dana isticalo kao prednost sada pretvoreno u njegove najveće mane. Istini za volju SDP bi doživio unutarstranačko provjetravanje da je, bilo tko, od 4 kandidata za predsjednika, pobjedio u toj utrci. Nakon smrti lidera kao što su bili Tuđman u (HDZ-u) ili Račan u (SDP-u) dolazi do tektonskih poremećaja u strankama. Problem je samo u tome što taj odlazak lidera nije bilo političko već biološko pitanje.
Bivša zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović odlučila se naoko na snažan iskorak. Podnijela je ostavku na funkciju koju je imala još iz vremena dok je na čelu SDP-a bio Ivica Račan i poručila javnosti kako Milanović gura glavu u pijesak. No ne daje odgovor zašto je ona od izbora u (studenom) do danas gurala glavu u pijesak i je li šutjela dok se nije dokopala mjesta potpredsjednice Sabora? Očito je procjenila kako je pravi trenutak napraviti distancu od predsjednika koji se nije najbolje snašao u ulozi lidera SDP-a tako ni oporbe.
Svima je jasno nakon njezinog poteza da si želi utrti put za (novu) kandidatutu za predsjednicu SDP-a. No bilo bi poštenije da je to učinila izravno istaknuvši kandidaturu a ne nudeći ostavku na mjesto zamjenice. Jasno je iz svega da je brižljivo birala tajming za tu odluku.Podržavaju je navodno Vidović, Arlović, Komadina,Pančić - nezadovoljnici u SDP-u ali svatko iz svojih razloga.Nikakvo čudo jer se Milanović svima njima uspio zamjeriti ovih godinu dana preferirajući mlađe i sebi odanije članove(koji čak poput klonova nose istu torbicu kao on). Međutim, očito je da Milanoviću jednostavnio nedostaje jedan ciklus (od 4 godine u tzv. visokoj politici) te da pohvata sve konce. Međutim unatoč nekim njegovim nerazumnim istupima ostaje činjenica da SDP u ovom trenutku nema lidera koji je manje opterećen aferama i ponašanjem iz prošlosti od Milanovića.
Njegov jedini kompleks jest činjenica da ga je u Tuđmanovu diplomaciju primio glavom i bradom najveći mu suparnik Ivo Sanader. Ta činjenica ga umnogome koči da bude opušteniji u duelima sa Sanaderom.Međutim, Milanović nije bio poput Željke Antunović članom NO Fonda za privatizaciju (kad to nije bilo najpopularnije) niti je radio popise nepoćudnih novinara u Slobodnoj i Vjesniku.On nema privatizacijskih afera iza sebe.Jednostavno kazano njegov najveći hendikep je upravo njegov karakter-kojeg teško može držati pod kontrolom. Možda je bahat,možda je arogantan ali svakako nije korumpiran. Da je bio malo iskusniji i sklon kompromisu nikada se ne bi odrekao usluga Mate Arlovića(najboljeg poznavatelja saborske procedure, Poslovnika Sabora i Ustava).
Klubu SDP-a nedostaje jedna takva figura koja bi Milanovića uputila da se zakonski prijedlozi ne podnose za govornicom nego u pisanom obliku Predsjedništvu Sabora koje onda to uvrštava na dnevni red. Da ima više iskustva Milanović ne bi otvorio bokove svojim oponentima niti bi tražio od pojedinih urednika da miču novinare koji mu nisu po volji. Da ima više iskustva ne bi se hvalio kako on nema što komunicirati s novinarima, koji prate SDP , već da ima direktan link na glavne urednike.
Jednostavno na taj način navukao je bijes novinara koji su umnogome pridonjeli njegovoj vrtoglavoj stranačkoj i javnoj popularnosti i bili mu saveznici u uspinjanju na stranački tron a sada ga "čereče". U njegovom slučaju bi se moglo dogoditi da "revolucija" koja je prije godinu dana poharala SDP u liku i djelu mladog Milanovića pojede svoje dijete.
I na kraju ono što Milanoviću glasno poručuju najveći oponenti u stranci, potiho, na kavama u Saboru, su mi rekli ljudi koji su mu skloni.Razlika između njih i onih koji se javno suprostavljaju je golema.Naime,nije pozicija intelektualca u tome da se iz oporbene pozicije kritizira samo Sanadera.Treba imati snage u vlastitoj sredini uprijeti prstom u ono što je trulo.No jasno je kako istaknuti intelektualci u SDP-u na taj način ne dožiivljavaju svoju ulogu.
|
- 11:55 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Škoro predsjednik Gradskog vijeća Osijeka
11.03.2008., utorak
"Ponudio sam Miroslavu Škori mjesto predsjednika gradskog vijeća i mislim da je to fer ponuda-kazao mi je danas Ante Đapić prezadovoljan izbornim rezultatima u Osijeku. Uvjeren je da je ta pobjeda temelj za ponovno podizanje stranke koju je Sanader uništio na proteklim parlamentarnim izborima . Svoj saborski mandat prepustit će Danijelu Srbu koji bi za određeno vrijeme mogao postati čelnikom HSP-a dok će Đapić biti gradonačlnik Osijeka. Đapić odiše samouvjerenošću pred Sabor stranke i uvjeren je da će dobiti potporu izaslanika.Za sada nema protukandidata. Škoro mi je potvrdio također kako je najlogičnije da HDZ podrži HSP-ovog gradonačelnika.I on je za 7 posto podignuo rejting HDZ-a i opravdao povjerenje stranačkog vrha. Sanader može biti zadovoljan činjenicom da je nakon duljeg vremena popularnost stranke u Osijeku povećana ali i time da je HDSSB počeo gubiti popularnost.
Onaj tko se može duboko zamisliti svakako je predsjednik SDP-a Zoran Milanović čija je stranka doživjela poraz u Osijeku. Očito je da Biljana Borzan nije takav politički potrencijal kakav se činila prije nekoliko mjeseci. Njezina poularnost u Osijeku je bila povezana sa pojavom novog lica na čelu SDP-a. Građani koji su bili fascinirani mladim i aferama neopterećenim Milanovićem poduprli su i B.Borzan u Osijeku.No kako je fascinacija Milanovićem splašnjavala očito je kopnila i potora mladoj liječnici iz Osijeka.Ono što je sigurno na ruku im nije išla ni najava moguće koalicije sa HDSSB-om. Sve u svemu Đapić može biti jako zadovoljan a i Škoro nema razloga za tugu.Pitanje je samo hoće li građani Osijeka konačno dobiti efikasnu gradsku upravu i pokrenut se s mrtve točke.
Sudeći prema najavama iz HSP-a rasprava o ZERP-u u Saboru bit će zanimljiva. Mogla bi čak i skandalizirati mnoge zastupnike. Naime, Đapić namjerava usporediti ovo situaciju oko suspenzije ZERP-a s ponašanjem Pavelića i predajom Istre, Dalmacije i otoka Italiji.
Navodno će pokušati poentirati te istaknuti kako je Pavelić taj, nedopustiv, čin napravio dok nije imao vojsku ni organizirane institucije države a da danas imo sve atribute državnosti a ne štitimo nacionalne interese u onoj mjeri koliko je to potrebno.
|
- 11:20 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?